Jeste li ikad razmišljali što uopće znače pojmovi 'živjeti u celibatu', 'izgubiti nevinost'? I jeste li pomislili na apsurde, poput biti u celibatu, a upražnjavati seks, i pri tom ostati nevin. Mislite da je to nemoguće? E pa onda vjerovatno strogo gledate na formu, a zanemarujete suštinu!
Celibat podrazumijeva suzdržavanje od seksualnih odnosa prve vrste, odnosno seksualnih odnosa na fizičkoj razini. Mnogi asketi, meditanti i osobe koje znaju da postoji i viša stvarnost nedostatak seksa na fizičkoj razini ne vide kao neki veliki problem budući da im stanje celibata nije nametnuto nego je poslijedica izbora višeg reda, istančanijeg ukusa zadovoljstva te vide da fizički orgazam i nije najviše zadovoljstvo kojem bi trebalo težiti. Osobe koje mogu postići orgazme preusmjerenjem pozornosti svijesti mogu stupiti i u fizički seks i pri tome ostati u celibatu pod uvjetom da ne gube nevinost namjere s kojom ulaze u seks.
A tu dolazi na red priča o nevinosti. Izgubiti nevinost u stvari znači izgubiti onu djetinju nevinost i čistoću pogleda na svijet koja ustupa mjesto jednom pogledu na svijet odraslih osoba koji sve objektivizira i sve van svog ja svodi na objekt zadovoljstva svog ega. Pa tako i osoba s kojom se stupa u odnos postaje objekt, mračni predmet želja, živa gumena lutka za izvršenje svog cilja. To je gubitak nevinosti i pad u materijalno. To je istinski blud koji osobu svodi na predmet. Doduše, ima ljudi koji su formalno izgubili nevinost no u duši su s partnerom ostali čisti, nevini su bili u svojoj namjeri.
Nevinost se može i vratiti, ali samo ona unutarnja, čistoća namjere je samo poslijedica usmjerenja svijesti. Ako nam je prije svega cilj zadovoljiti drugu stranu u odnosu, pružiti joj blaženstvo i sklad, ako u tome procesu nestajemo u davanju, tada su namjere čiste, a božanstveni orgazam kao nagrada za takav pristup dolazi spontano i u silini, jer nije isprva bio cilj.
Nevinost namjere je izražaj dviju duša jedne drugoj. To je ples stvaranja, ritam prirode u kojem se vodi ljubav.
Ja bih celibat nazvao i stanjem čistih namjera, nevinog pristupa drugoj osobi u pogledu seksualne energije. Stoga, u celibatu ne žive pripadnici raznih religija i ostali brijači na duhovno koji se na silu ustručavaju seksa a puknu čim se uzbude pa postaju i socijalni devijanti, nego oni koji su čisti u srcu, i koji to srce daruju drugoj osobi u međusobnom odnosu. Fizičko sjedinjenje nije prekid tog celibata, niti je gubljenje nevinosti; fizičko sjedinjenje jest tek pokazatelj da je sjedinjenje nazočno i u dubini. Ono ovdje dolazi posljednje u nizu sjedinjenja, i nije toliko ni nužno jer je bit odnosa ostvarena. Za razliku od ne-nevinog pristupa odnosu gdje se fizičko sjedinjenje forsira kao prvo i motivirano je čistom potrebom za zadovoljenjem i nasladom gdje se drugu osobu svodi na predmet.